Kako bolan nema Bosne u Beču
„KAKO BOLAN NEMA BOSNE“
Vidio sam da mladi i stari u publici plaču dok s pozornice
govorite u svojoj monodrami “On meni nema Bosne”: “Kako bolan nema Bosne, a Neretva huči, kako bolan nema Bosne, a Miljacka teče, kako bolan nema Bosne, a Sana
ide. Ti misliš da ona ne ide, ali sagni se, hajvanu, pogledaj,
ide Sana, ide Sava, ide Drina, ide Drina, ide Vrbas, ide
Bosna, ide Ukrina, ide Lašva. Svi oni i one idu, a ti đe ćeš?
Nemaš kud. Ide bolan Ugar, u njega utiče Lonska, tu riba
ima. Tu si ti trebo ribe fatat, a ne moju kuću rušit. Ti si
trebo otić na onu Unu, zasjest s komšijama i zapjevati ‘Ah
meraka u večeri rane’, a ne se fatat granata i djecu po
gradovima ubijat. Sram te bilo!”
Bosne ima. I bit će je. Bosne o kojoj su pisali Ivo Andrić, Branko Ćopić,
Skender Kulenović… O kojoj piše Abdulah Sidran. Ništa se u Bosni nije
promijenilo, Bosnu nitko promijeniti ne može. Ali Bosance treba promijeniti,
Bosanci se mijenjaju… To je cilj Europe i svijeta. I to je najveći genocid koji
se ĉini danas u svijetu. Kako od Bosanca možeš uĉiniti Slovenca? Nikako! A
to se meĊunarodnim terorom ovdje pokušava. I taj teror svijeta nad BiH
treba, po njima, trajati. Znaju oni i zašto treba trajati… Ima ovdje
mjeseĉnih plaća i od 50, 60 hiljada eura… Pa tko bi bio glup završiti taj
posao koji je tako unosan… I onda u tome mom bijesu na cijeli svijet, zbog
toga što mi uništavaju BiH, ĉujem jednog Amerikanca kako kaže: Bosna je
odvratna predivna zemlja! Ĉujte to što kaže glupi Amerikanac… To je
aspolutna istina o mojoj državi…